Širom našeg regiona nije neuobičajeno da se običaji koji datiraju iz antičkih vremena i danas poštuju, posebno u ruralnim područjima. Jedan od takvih običaja je praksa dogovorenih brakova, što je istaknuto u zadivljujućoj priči Redžepa Kastratija. Redžep, meštanin sela u blizini Prizrena, odlučio je da održi ovu vekovnu tradiciju u šezdeset i jednoj godini, pošto je izgubio svoju prethodnu suprugu, koja je tragično umrla 2000. godine, i rodila dvanaest ćerki. Bio je spreman da plati 3.000 evra za svoju novu partnerku, ali je bio zatečen kada mu je na dan venčanja predstavljena devetnaestogodišnja devojka umesto očekivane tridesetpetogodišnje neveste. Uprkos značajnoj razlici u godinama, hrabro je prihvatio novu vezu.
Priča o Redžepu je nesumnjivo impresivna, posebno ako se uzme u obzir da su on i njegova supruga Valentina bili vjenčani i dobili sina po imenu Diamant. Međutim, važno je napomenuti da su ugovoreni brakovi glavni običaj u albanskom društvu. Broj unučadi koje Redžep trenutno ima i dalje je neizvjestan, ali je vrijedno napomenuti da je imao pedesetak unučadi u vrijeme kada mu se rodilo prvo dijete, Diamant. U poslednje vreme primetan je porast albansko-srpskih brakova. Tipično, albanske mladoženja biraju stariji muškarci koji svoju odluku obrazlažu izjavom da je bolje da ostanu slobodni.
Trenutno, Albanke mlađeg uzrasta migriraju iz ruralnih regiona u urbane centre, s tim da preferiraju urbani stil života u odnosu na ruralne. Ova migracija je rezultirala obiljem neoženjenih muškaraca u srpskim selima, iako postoji sve veća spremnost među potencijalnim partnerima da se venčaju sa Albankama. Važno je napomenuti da u Albaniji ima više žena nego muškaraca, što povećava mogućnost značajnog broja neudatih žena. Vrijedi napomenuti da se u Albaniji ne vjenčanje smatra nečasnijim od vjenčanja sa nekim ko praktikuje drugu vjeru.
Godine 2005. renomirani specijalista etnologije Jasna Jojić je primetila da su se albanske neveste često udavale za srpske mladoženja. Da bi sklopile bračne saveze, ove žene su putovale u južnu Srbiju. U prošlosti su neudate žene migrirale u gradove, zbog čega su seoska područja Srbije imala veći broj neudatih muškaraca nego neudatih žena. Kako su sela napredovala i finansijska stabilnost se poboljšavala, zajedno sa povećanim pristupom Internetu i višim prihodima, ovaj obrazac se promijenio. Jojić je napomenuo da se ova situacija i dalje razvija. Ostaje nam da vidimo dalji splet okolnosti koji će se desiti između njih.
